"Nisam ja rekao da Srbija treba da prizna Kosovo. Srbija se mora dekosovizirati. Ona ne sme čitavo vreme otvarati jednu temu koja je stotinama godina iza nas."
Sjajna ideja, baš kako su oni "dekrajinizirali" Hrvatsku. Evo, predlažem retorzičnu "dekroatizaciju" Srbije, a pošto su teme još taze, da se rešavaju po hitnom psotupku, da ne zastare, kao KiM. Dalje, ako Mesić kaže da "NE SMEMO", jel' ćemo to "dobit' po zmazanim srbskim prstićima"?
Niko Srbiji i Srbima ne može da oduzme Vidovdan!
Može, Tadiću. Ako SPC reši da ga izbaci iz kalendara.
Ali, Srbija više nikada ne treba da ga proslavlja kao 1989, posle čega, zbog pogrešne i neodgovorne politike, slede blokada, sankcije, ratovi, pogibija, pljačka građana i njihovo osiromašenje, i kada, povrh svega, bivamo bombardovani, a upravo Kosovo, kojeg su im bila puna usta, postaje protektorat.
Svaki put se naježim od Tadićevog snažnog državničkog stava, od kreativnog gledanja sa strane sopstvenih (ne)dela (tu je sa Koštunicom nenadmašan), a gledanja "iznutra" EU!
nisam pomenuo da smo pomenuli mirovnu misiju u Čad, što smatram veoma značajnim
Premijer me svaki put iskreno nasmeje, a mislim da građani Čad-a imaju manje čađi u glavama od nas.
Kao francuskog đaka, obradovalo me je kada nam je ove...
Haha, Đeliću, ne mogu da se ne setim nekog Kaporovog romana u kojem jedan protagonista sam sebe naziva "francuskim đakom", jer ga je majka tukla francuskim ključem po glavi, svaki put kad nešto zabrlja!
Na čelu vlade nije lider, nego konsultant koji nudi savete.
Tako je Čedo, samo ti gledaj sa strane i maši!
Nemojte više pominjati žirafu. Sada kada vidim slovo 'ž', ja ga preskočim, i čitam dalje.
Gde "dalje", Palma... pa Ž je zadnje slovo u azbuci?
Sudeći prema "vremeplovu", Toma je očigledno otet, "ubijen" i na njegovom mestu je nekakav dvojnik, a Vuk se, očigledno, "ubio" odavno. Ovo nam se obraća njegov avatar.
Preporuke:
0
0
2
petak, 17 jul 2009 16:14
hiraeth
"Zahvaljujući Vuku Stefanoviću Karadžiću imamo azbuku, zahvaljujući njoj imamo reč. Imamo mogućnost da zapišemo prošlost, da zapišemo svoju budućnost." (Žarko Obradović, ministar prosvete, 28. jun 2009, prema "Glasu javnosti
A od koga su Rusi dobili azbuku? I ovo je ministar prosvete? Da li se neko setio da mu izmeri I.Q.?
Preporuke:
0
0
3
petak, 17 jul 2009 23:00
veljko
Dekosovizacija Srbije je moguća kao i deustašizacija Hrvatske. Može se to reći i drugačije, dekosovizirana Srbija može da postoji koliko i deustašizirana Hrvatska.
Postojale su dve šanse da se deustašizira Hrvatska. Prva šansa je bila 1918. godine. Da kralj Aleksandar nije požurio u Zagreb, nego da je pustio da događaji teku svojim tokom, između samo Srba i samo Hrvata posle proboja solunskog fronta, da je ostavio da se srpsko i hrvatsko stanovništvo namiri i dogovori deustašizirali bi ih mi ko bele lale. Međutim njemu se žurilo, došao je u Zagreb i rekao "Hrvati su moj narod nemoj da bi ih ko dirao". Kasnije su ga ubili. Druga šansa za deustašizaciju Hrvatske je bila 1945. godine. Umesto da ih deustašiziranmo posle sloma Hitlera, mi smo udarili po bratstvu i jedinstvu. Do prve prilike. Što se dekosovizacije Srbije tiče taj proces se nikada nije ni prekidao. Ali, eto još se ne dekosovizirasmo. Da ne bankrotira SAD, i da Nemačka ne zavisi ekonomski od Rusije, na moju dušu bi se dekosovizarali koliko sutra, ovako ćemo još malo pričekati. Možda se i ne dekosoviziramo.
.jpg)
Sjajna ideja, baš kako su oni "dekrajinizirali" Hrvatsku. Evo, predlažem retorzičnu "dekroatizaciju" Srbije, a pošto su teme još taze, da se rešavaju po hitnom psotupku, da ne zastare, kao KiM. Dalje, ako Mesić kaže da "NE SMEMO", jel' ćemo to "dobit' po zmazanim srbskim prstićima"?
Niko Srbiji i Srbima ne može da oduzme Vidovdan!
Može, Tadiću. Ako SPC reši da ga izbaci iz kalendara.
Svaki put se naježim od Tadićevog snažnog državničkog stava, od kreativnog gledanja sa strane sopstvenih (ne)dela (tu je sa Koštunicom nenadmašan), a gledanja "iznutra" EU!
Premijer me svaki put iskreno nasmeje, a mislim da građani Čad-a imaju manje čađi u glavama od nas.
Haha, Đeliću, ne mogu da se ne setim nekog Kaporovog romana u kojem jedan protagonista sam sebe naziva "francuskim đakom", jer ga je majka tukla francuskim ključem po glavi, svaki put kad nešto zabrlja!
Tako je Čedo, samo ti gledaj sa strane i maši!
Gde "dalje", Palma... pa Ž je zadnje slovo u azbuci?
Sudeći prema "vremeplovu", Toma je očigledno otet, "ubijen" i na njegovom mestu je nekakav dvojnik, a Vuk se, očigledno, "ubio" odavno. Ovo nam se obraća njegov avatar.
A od koga su Rusi dobili azbuku? I ovo je ministar prosvete? Da li se neko setio da mu izmeri I.Q.?
Postojale su dve šanse da se deustašizira Hrvatska. Prva šansa je bila 1918. godine. Da kralj Aleksandar nije požurio u Zagreb, nego da je pustio da događaji teku svojim tokom, između samo Srba i samo Hrvata posle proboja solunskog fronta, da je ostavio da se srpsko i hrvatsko stanovništvo namiri i dogovori deustašizirali bi ih mi ko bele lale. Međutim njemu se žurilo, došao je u Zagreb i rekao "Hrvati su moj narod nemoj da bi ih ko dirao". Kasnije su ga ubili. Druga šansa za deustašizaciju Hrvatske je bila 1945. godine. Umesto da ih deustašiziranmo posle sloma Hitlera, mi smo udarili po bratstvu i jedinstvu. Do prve prilike. Što se dekosovizacije Srbije tiče taj proces se nikada nije ni prekidao. Ali, eto još se ne dekosovizirasmo. Da ne bankrotira SAD, i da Nemačka ne zavisi ekonomski od Rusije, na moju dušu bi se dekosovizarali koliko sutra, ovako ćemo još malo pričekati. Možda se i ne dekosoviziramo.